120 autentičnih turskih jela: kulinarsko putovanje - 2024

Autentična turska jela: Otkrijte 120 delicija na našem kulinarskom putovanju

Dobrodošli na naše kulinarsko putovanje kroz fascinantan svijet autentičnih turskih jela! Turska kuhinja je riznica ispunjena ukusima, začinima i tradicijom koja se usavršavala vekovima. U ovom članku vodit ćemo vas na kulinarsko putovanje otkrića gdje ćemo vam predstaviti 120 nezaboravnih jela iz Turske.

Turska kuhinja je nadaleko poznata po svojoj raznolikosti i sofisticiranosti. Kombinira uticaje različitih regiona zemlje, od mediteranske obale do anadolskih visoravni i od Istanbul do obale Crnog mora. Rezultat je impresivna paleta okusa i jela koja će zadovoljiti svako nepce.

Ovo kulinarsko putovanje odvest će vas u kulinarski svijet Turske, gdje se skladno spajaju tradicija i inovacija. Predstavićemo ne samo najbolja jela, već i priče i običaje koji ih prate. Pripremite se da probudite apetit i budite inspirisani autentičnim turskim jelima koja smo pripremili za vas.

Turski doručak: Uživajte u raznolikosti i ukusima turskog jutarnjeg obroka

Turski doručak, poznat i kao Kahvaltı, je praznik za čula, koji na vaš sto donosi bogatstvo ukusa, začina i autentičnih jela.

1. Kahvaltı tabağı

Tanjir za doručak “Kahvaltı tabağı” ili “Serpme” je prava poslastica i ukusna kompilacija autentičnih turskih jela za doručak. U restoranu visoke klase bićete počašćeni raznim malim činijama koje nude širok spektar aroma i ukusa. Ovaj tanjir je oličenje turskog gostoprimstva i poziva vas da istražite kulinarsku raznolikost zemlje.

“Kahvaltı tabağı” je prava gozba za čula. Na ovom pladnju ćete naći izbor različitih sireva, od blagih do ljutih. Masline, crne i zelene, dodaju ukusan štih doručku, dok svježi paradajz i krastavci nude osvježavajuću promjenu.

Kobasice i delikatne kriške sucuka, turske kobasice od belog luka, dodaju ukusan štih. Također ćete otkriti da ovaj pladanj sadrži razne salate poput rukole i jagnjeće salate, koje pružaju zdravu komponentu.

Šlag na ovom ukusnom pladnju često je pečeno jaje ili omlet pripremljen po vašoj želji. Ovaj doručak se često servira uz svježi kruh ili pide kako biste mogli upijati ukusne okuse tanjira.

Tanjir za doručak “Kahvaltı tabağı” ili “Serpme” svedoči o raznolikosti i bogatstvu turske kuhinje. Poziva vas da doživite jutarnje užitke Turske i uživate u bogatoj raznolikosti okusa ove zemlje. Uronite u svijet turskog doručka i doživite autentično gostoprimstvo i tursku kuhinju na ovom nezaboravnom poslužavniku.

2. Melasa

“Pekmez” je ukusan, sirupast sirup koji se široko koristi u turskoj kuhinji, napravljen od zgusnutog voćnog soka, posebno soka od grožđa. Ovaj prirodni sirup se priprema na tradicionalan način kuhanjem soka tokom dužeg vremenskog perioda dok ne postigne željenu konzistenciju. Koagulant poput drvenog pepela ili mljevenog sjemena rogača često se dodaje tokom procesa proizvodnje kako bi se pomoglo u zgušnjavanju.

Pekmez je poznat ne samo po svom slatkom i bogatom okusu, već i po raznovrsnoj upotrebi u turskoj kuhinji. Evo nekih od uobičajenih upotreba Pekmeza:

1. Doručak: Pekmez se često služi kao slatki dodatak turskom doručku. Može se namazati na svježi kruh ili pide i uživati ​​uz tahini (susam).
2. Zamjena za šećer: U nekim tradicionalnim receptima pekmez se koristi kao prirodna zamjena za šećer za dodavanje slatkoće i okusa.
3. Umaci i marinade: Pekmez se može koristiti i u umacima i marinadama za jela od mesa ili kao sastojak slatkih jela kao što su deserti i peciva.
4. Zdravstvene prednosti: Pekmez je često cijenjen zbog navodnih zdravstvenih prednosti. Vjeruje se da je bogat željezom i drugim hranjivim tvarima i stoga može pomoći u poboljšanju zdravlja.

Raznolikost pekmeza varira od pekmeza od grožđa (Üzüm Pekmezi) do pekmeza od nara (Nar Ekşisi). Svaka sorta ima svoj jedinstveni ukus i može se koristiti u zavisnosti od recepta i ličnih preferencija.

3. Masline

Masline su bitan dio turske kuhinje i igraju centralnu ulogu u mnogim jelima. U Turskoj se u maslinama uživa na razne načine, bilo kao predjelo, međuobrok ili kao sastojak raznih jela. Evo nekoliko važnih informacija o maslinama u turskoj kuhinji:

1. Vrste maslina: U Turskoj postoje različite sorte maslina, uključujući crne i zelene masline. Sorte se mogu razlikovati ovisno o regiji i stepenu zrelosti. Popularne sorte su zelene masline “Halep” i crne “Gemlik” masline.
2. turski doručak: Masline su sastavni dio turskog doručka poznatog kao “Kahvaltı”. Često se poslužuju uz sir, paradajz, krastavce i svježi kruh. Masline dodaju srdačnu notu doručku.
3. meze: Masline su također važan sastojak meze, raznovrsnih predjela turske kuhinje. Često poslužene s raznim začinima i biljem, kisele masline su ukusan dodatak meze tanjirima.
4. jela od maslina: Turska kuhinja takođe ima jela koja koriste masline kao glavni sastojak. Primjer je “Zeytinyağlı Enginar”, jelo napravljeno od srca artičoke kuhanih u maslinovom ulju i maslinama.
5. Grickalice i ulična hrana: Kisele masline možete kupiti kao užinu u mnogim gradovima i na pijacama u Turskoj. Takođe su popularan sastojak sendviča i doner ćevapa.
6. Maslinovo ulje: Turska je poznata i po visokokvalitetnom maslinovom ulju. Tursko maslinovo ulje koje se koristi u kuvanju i njezi kože cijenjeno je zbog svog kvaliteta i ukusa.

Masline su važan sastojak ne samo u turskoj kuhinji, već iu cijeloj mediteranskoj kuhinji. Oni daju ukusnu notu jelima i poznati su po svojim zdravstvenim prednostima jer su bogati zdravim mastima i antioksidansima. Bilo kao predjelo, prilog ili glavni sastojak, masline su kulinarski vrhunac u Turskoj.

4. Sirovi med sa saćem

“Sirovi med sa saćem” je ukusna poslastica koja je veoma cijenjena u turskoj kuhinji. Ovaj jedinstveni med se ekstrahuje i servira na poseban način, čuvajući integritet saća i čuvajući aromu i teksturu meda. Evo nekoliko informacija o sirovom medu sa saćem u turskoj kuhinji:

1. Ekstrakcija: Ovaj med dobijaju pčelari koji se staraju da saće ostane netaknuto. Umjesto uništavanja saća da bi se dobio med, med se vadi iz saća na tradicionalan način pažljivim vađenjem saća iz košnica.
2. Tekstura i aroma: Sirovi med sa saćem zadržava originalnu teksturu i aromu meda. Saće daju medu posebnu konzistenciju i intenzivan ukus.
3. Zdravstvene prednosti: Sirovi med je poznat po svojim zdravstvenim prednostima jer je bogat antioksidansima i prirodnim enzimima. Ovaj med se često koristi kao prirodni zaslađivač i može pomoći u ublažavanju simptoma prehlade i kašlja.
4. Način serviranja: Sirovi med sa saćem se često služi kao desert ili međuobrok. Saće se može jesti direktno, a med se može namazati na kruh, sir ili jogurt.
5. Popularne varijacije: U Turskoj postoje različite vrste sirovog meda, koje se razlikuju u zavisnosti od regiona i biljnih vrsta. Cvjetni med, med od kestena i bagremov med samo su neki primjeri raznolikosti turskog meda.
6. Poklon i suvenir: Sirovi med sa saćem je takođe popularan poklon i suvenir za posetioce Turske. Autentična prezentacija sa saćem čini ga jedinstvenim poklonom.

Sirovi med sa saćem nije samo poslastica, već i simbol prirodne ljepote i bogatstva turskog krajolika. Tradicionalna proizvodnja ovog meda čuva kvalitet i ukus koji se ceni već generacijama, čineći ga nezaboravnim iskustvom za gurmane i sladokusce.

5. Pide

“Pide” je popularno tursko jelo koje se često poredi sa pizzom, ali ipak ima svoj jedinstveni identitet i ukus. Ovi punjeni somunovi su izuzetno raznoliki u turskoj kuhinji i mogu se pripremati s različitim dodacima i sastojcima. Evo nekoliko informacija o Pideu:

1. Forma i priprema: Pide se pravi od tankog kvasnog tijesta koje se tradicionalno formira u obliku malog broda, pa se ponekad naziva i "čamac". Tijesto se prelije mješavinom dodataka i sastojaka, a zatim peče u pećnici od kamena dok ne postane hrskavo.
2. Preljevi: Postoji bezbroj varijacija pidea, uključujući:
   • Kaşarlı Pide: Preliven turskim kašar sirom.
   • Karışık Pide: Mešavina povrća, mesa i kobasica.
   • Mantarlı Pide: Kombinacija gljiva i sira.
   • Sucuklu Pide: Preliven čuvenom turskom kobasicom od belog luka Sucuk.
   • Kuşbaşılı Pide: Poznat i kao Etli Pide, preliven je komadima mesa i sira.
   • Kiymali Pide: Preliven mljevenim mesom.
   • Španaklı Pide: Preliven spanaćem i jajima.
   • Vejeteryan Pide: Vegetarijanska verzija bez mesa.
3. uživanje: Pide se često servira u malim restoranima zvanim pideciler i može se poslužiti sa svježom salatom, limunom i sosom od jogurta. Obično se servira direktno na stol i gosti ga mogu iseći na komade veličine zalogaja i uživati.
4. popularnost: Pide je izuzetno popularan u Turskoj i u njemu se često uživa u raznim prilikama, od porodičnih večera do društvenih okupljanja sa prijateljima.
5. priča: Poreklo pide seže u antičko doba i rasprostranjeno je širom Bliskog istoka i Mediterana. Turska varijanta je vremenom razvila svoj jedinstveni ukus.

Pide nije samo kulinarski vrhunac turske kuhinje, već i društven i društveni obrok koji se često dijeli u velikim grupama. To je ukusno iskustvo koje odražava raznolikost i bogatstvo turske gastronomije.

6. Simit

“Simit” je klasično tursko pecivo, koje se često naziva i prsten susam ili turski bagel. To je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih uličnih namirnica u Turskoj i često se jede kao užina ili doručak. Evo nekoliko informacija o Simitu:

1. Oblik i tekstura: Simit ima prepoznatljiv prstenasti oblik i prekriven je sjemenkama susama, što mu daje hrskavu koricu. Tijesto iznutra je mekano i prozračno, što je lijep kontrast sa vanjskom teksturom.
2. Preljev: Sjemenke susama na površini su tipične za Simit i ne samo da mu daju ukus, već i atraktivan izgled. Preljev se ponekad može premazati slatkom glazurom kako bi se dodala dodatna slatkoća i sjaj.
3. Način konzumacije: Simit se često služi kao ulična užina ili za doručak. Može se jesti samostalno ili uz razne priloge, kao što su sir, masline, paradajz ili džem. U Turskoj je uobičajeno uživati ​​u simitu uz čašu čaja.
4. popularnost: Simit je izuzetno popularan u Turskoj i glavna je hrana ulične hrane. Prodaju ga ulični prodavci i pekare širom zemlje.
5. priča: Poreklo Simita seže u Otomansko carstvo. Postoje izveštaji o Simitu koji datiraju iz 16. veka. Pecivo je tokom vremena prolazilo kroz različite varijacije i metode pripreme.
6. Kulturni značaj: Simit ima poseban kulturni značaj u Turskoj i simbol je turske kulture ishrane. Često se povezuje sa društvenošću i zajednicom.

Simit nije samo ukusno pecivo, već je i dio svakodnevnog života u Turskoj. Bilo kao ulična užina ili kao dio obilnog doručka, Simit je iskustvo koje posjetitelji Turske ne smiju propustiti.

7. Lahmacun

“Lahmacun” je ukusno tursko jelo koje se često naziva “turska pica”, iako ima neke razlike od klasične italijanske pice. Lahmacun se sastoji od tankog, prhkog tijesta prelivenog slanom mješavinom mljevenog mesa, začina i povrća. Evo nekoliko informacija o Lahmacunu:

1. tijesto: Tijesto za lahmacun je tanko i hrskavo i obično se pravi od brašna, vode, kvasca i soli. Tijesto se tanko razvalja kako bi se dobila lagana i hrskava podloga za jelo.
2. Preljev: Glavni sastojak za Lahmacun preljev je začinjeno mljeveno meso, koje se često miješa sa lukom, bijelim lukom, paradajz pastom i raznim začinima poput paprike, kima i peršuna. Ova smjesa se ravnomjerno rasporedi na tanko tijesto.
3. Peći: Lahmacun se obično peče u jako zagrijanoj pećnici od kamena dok tijesto ne postane hrskavo, a preljev lagano porumeni. To jelu daje prepoznatljiv okus i teksturu.
4. Poslužiti: Tradicionalno, lahmacun se poslužuje sa svježim povrćem kao što su paradajz, krastavci, luk i peršun. Također se često prelije limunom i posipa s malo začina sumak kako bi se dodao dodatni okus. Neki ljudi smotaju lahmacun da bi ga lakše jelo.
5. raznolikost: Iako klasična verzija lahmacuna sadrži mljeveno meso, postoje i vegetarijanske varijacije s povrćem i začinima. Ovo je popularan izbor za vegetarijance.
6. popularnost: Lahmacun je izuzetno popularan u Turskoj i popularna je ulična hrana. Često se služi u malim restoranima zvanim pidecileri, a može se pripremiti i kod kuće.

Lahmacun nije samo kulinarski vrhunac turske kuhinje, već i društven i društveni obrok koji se često dijeli sa prijateljima i porodicom. To je ukusno iskustvo koje odražava raznolikost i bogatstvo turske gastronomije.

8. Poğaça

“Poğaça” je ukusno tursko pecivo koje se često naziva “slano pecivo” ili “Pogatschen”. To je svestrano pecivo koje je veoma popularno u turskoj kuhinji zbog raznih nadjeva i oblika. Evo nekoliko informacija o Poğaçi:

1. tijesto: Poğaça se pravi od tijesta sa kvascem koji se obično pravi od jogurta ili pavlake. Ovo pecivu daje meku i delikatnu teksturu. Ovisno o receptu, tijesto može biti blago slatko ili slano.
2. Punjenja: Postoje brojne varijacije poğaça koje imaju različite nadjeve i okuse. Neki od najpopularnijih punjenja su:
   • Ovčji sir (Beyaz Peynir): Ova verzija često sadrži ovčji sir, svježe začinsko bilje i crne masline.
   • Krompir (patatesli): Ovdje se krompir pomiješa sa začinima i lukom i umota u tijesto.
   • Mljeveno meso (Kıymalı): Punjena začinjenim mlevenim mesom, nalik na malu pitu.
   • Spanać (španac): Punjena spanaćem, lukom i začinima.
   • sjemenke susama: Ponekad se poğaça posipa susamom kako bi se stvorila hrskava kora.
3. Da se formira: Poğaça se može napraviti u različitim oblicima, uključujući okrugle ili ovalne komade, džepove u obliku polumjeseca ili male punđe. Oblik varira ovisno o regiji i preferencijama.
4. Peći: Poğaça se peče u rerni dok ne porumene i ne postanu mekane. Često se premažu žumanjkom ili mlijekom kako bi se stvorila sjajna površina.
5. uživanje: Poğaça su raznovrsne i u njima se može uživati ​​u bilo koje doba dana. Popularne su grickalice, peciva za doručak ili prilog uz čaj ili kafu.
6. popularnost: Poğaça je izuzetno popularna u Turskoj i često se služi u posebnim prilikama ili jednostavno kao svakodnevna hrana. Takođe su široko dostupni u pekarama i kafićima.

Poğaça je raznovrsno i ukusno pecivo koje odražava raznolikost turske kuhinje. Sa svojim raznim punjenjima i oblicima, nudi širok spektar doživljaja okusa i sastavni je dio turske kulture hrane.

9. Yufka

“Yufka” je tanak, pljosnat hleb koji se široko koristi u turskoj kuhinji. Svestran je i često se koristi kao omot, koverta ili kao podloga za razna jela. Evo nekoliko informacija o Yufki:

1. tijesto: Tijesto za jufku sastoji se od jednostavnih sastojaka poput brašna, vode i soli. Tanko se razvalja i peče na ringli ili u tepsiji. Postoje i industrijski proizvedene jufke dostupne u mnogim turskim trgovinama.
2. koristiti: Yufka se koristi na različite načine uključujući:
   • Durum: Yufka se često koristi kao omot za pakovanje punjenih delicija kao što su doner kebab, povrće i meso. Ova vrsta Yufka omotača se zove "Dürüm".
   • Lahmacun: Jufka se koristi i za lahmacun, tanak somun preliven mješavinom mljevenog mesa, povrća i začina i pečen.
   • Gözleme: Gözleme je tanak, punjen somun napravljen od tijesta za jufku, često punjen sastojcima poput sira, spanaća ili mljevenog mesa.
   • pite: Yufku možete koristiti i za slatke ili slane pite tako što ćete je savijati u slojeve i dodavati razne nadjeve.
3. hrskavost: Yufka je prijatnog hrskavog i neutralnog ukusa koji se odlično kombinuje sa raznim ukusima. To je svestrana podloga za razna jela.
4. popularnost: Yufka je izuzetno popularna u turskoj kuhinji i koristi se u mnogim tradicionalnim i modernim receptima. Sastavni je dio turske kulture ishrane.
5. domaće: Iako je industrijski proizvedena jufka uobičajena, mnoga turska domaćinstva i dalje prave domaće tijesto za jufku, koje se tanko razvalja i zatim peče.

Jufka je svestran i ukusan element turske kuhinje, koji se koristi u mnogim klasičnim jelima. Omogućava pripremu brzih obroka i grickalica i važan je dio turske gastronomije.

10. Börek ili Su Böreği

“Börek” ili “Su Böreği” su klasične turske pite od tijesta koje se pripremaju u različitim varijacijama i oblicima. Evo nekoliko informacija o Böreku i Su Böreğiju:

Börek:

1. tijesto: Börek se obično pravi od tankog filo tijesta ili tijesta za jufku. Tijesto je tanko i obloženo nadjevima od mesa, povrća, sira ili drugih sastojaka.
2. Punjenja: Postoji bezbroj varijacija böreka, ovisno o korištenim nadjevima. Neki od najpopularnijih su:
   • Španaklı Börek: Punjene spanaćem i lukom.
   • Peynirli Börek: Punjen feta sirom ili ovčijim sirom, često zajedno sa svježim začinskim biljem kao što je peršun.
   • Kıymalı Börek: Punjena začinjenim mlevenim mesom.
   • Patatesli Börek: Sa filom od krompira.
3. Da se formira: Börek se može izraditi u različitim oblicima, uključujući pravokutne slojeve, rolne ili trokute. Oblik varira ovisno o regiji i preferencijama.
4. Peći: Börek se peče u rerni dok testo ne porumeni i ne postane hrskavo. Često se premaže žumanjkom ili mlijekom kako bi se stvorila sjajna površina.

Su Böregi:

1. Specijalnost: Su Böreği, bukvalno preveden kao "vodeni börek", razlikuje se od tradicionalnog böreka po upotrebi tankog tijesta koje se prvo kuha u vodi, a zatim slaže. To daje Su Böreğiju posebnu teksturu i nježnost.
2. Punjenja: Su Böreği se može pripremiti sa raznim nadjevima, uključujući meso, sir ili spanać. Nadjevi su obično jako sitno isjeckani i začinjeni začinima.
3. priprema: Su Böreği se slaže tako što se listovi tijesta naizmenično slažu sa filom i mješavinom jogurta i mlijeka u tepsiju.
4. Peći: Nakon što se formiraju slojevi, Su Böreği se peče u rerni dok ne porumeni i ne postanu hrskavi. Potom se preliva sosom od jogurta i belog luka.

Börek i Su Böreği su izuzetno popularni u turskoj kuhinji i poslužuju se u raznim prilikama, bilo kao užina, predjelo ili glavno jelo. Oni su važan dio turske kulture hrane i odražavaju raznolikost i sofisticiranost turske gastronomije.

11. Trabzon Ekmeği (Vakfıkebir Taş Fırın Ekmeği)

“Trabzon Ekmeği” je poseban kruh iz regije Trabzon u Turskoj. Ovaj hleb ima jedinstvenu istoriju i način proizvodnje koji ga izdvaja od ostalih vrsta hleba. Evo nekoliko informacija o Trabzon Ekmeği:

1. Regionalni specijalitet: Trabzon Ekmeği je regionalni specijalitet koji se nalazi na sjeveroistoku provincija Trabzon se proizvodi na turskoj obali Crnog mora. Region je poznat po svojim poljoprivrednim proizvodima i kulinarskoj tradiciji.
2. sastojci: Glavni sastojci Trabzon Ekmeğija su brašno, voda, kvasac i so. Tijesto se pravi od ovih jednostavnih sastojaka, ali kvalitet vode u Trabzonu ima utjecaj na okus kruha.
3. Način proizvodnje: Ono što Trabzon Ekmeği čini posebnim je način na koji je napravljen. Tijesto se razvlači na posebnim kamenim stolovima poznatim kao „Sakin“. Ovi stolovi su karakteristična karakteristika proizvodnje kruha u Trabzonu. Tijesto se tanko razvalja, a zatim stavlja na posebnu okruglu dasku koja se zove „tahta“. Ova daska se stavlja u tradicionalnu pećnicu poznatu kao „Kazan“. Peć je duboka rupa u zemlji zagrijana na drva ili ugalj.
4. Peći: Hleb se peče u pećnici Kazan, a toplota dolazi odozdo. To daje hlebu hrskavu koricu i mekanu mrvicu. Poseban način pečenja daje Trabzon Ekmeğiju jedinstveni ukus i teksturu.
5. oblik i veličina: Trabzon Ekmeği ima okrugli oblik i obično je veći od običnog somuna. Može biti i do 50 cm u prečniku.
6. popularnost: Trabzon Ekmeği je izuzetno popularan u regiji Trabzon i važan je dio lokalne kuhinje. Često se služi uz razne obroke i takođe je popularan suvenir za turiste koji posjećuju regiju.

Trabzon Ekmeği nije samo kruh već i kulturni simbol regije Trabzon. Tradicionalni način proizvodnje i jedinstvena tekstura čine ga kulinarskim specijalitetom kojeg cijene i lokalno stanovništvo i posjetitelji.

12. Gozleme

„Gözleme“ je popularno tursko jelo koje se sastoji od tankih somuna napravljenih od tijesta za jufku i obično punjenih slanim nadjevima. To je raznovrsno i ukusno jelo koje je rasprostranjeno u turskoj kuhinji. Evo nekoliko informacija o Gözlemeu:

1. tijesto: Gözleme se obično pravi od tijesta za jufku koje se tanko razvalja. Tijesto je mekano i elastično, što omogućava da se tanko razvalja kako bi se postigla savršena tekstura.
2. Punjenja: Gözleme se može pripremiti sa raznim nadjevima, slanim i slatkim. Neki od najpopularnijih slanih punjenja uključuju:
   • Peynirli Gözleme: Punjen feta sirom ili ovčijim sirom, često zajedno sa svježim začinskim biljem kao što je peršun.
   • Ispanaklı Gözleme: Punjene spanaćem i lukom.
   • Kıymalı Gözleme: Punjena začinjenim mlevenim mesom.
   • Patatesli Gözleme: Sa filom od krompira.
3. priprema: Tijesto se tanko razvalja i prelije željenim filom. Tijesto se zatim savija kako bi se obuhvatio fil i peče se na vrućoj tavi ili posebnom ravnom roštilju zvanom sac. Gözleme se peče dok ne porumeni i postane hrskav sa obe strane.
4. Poslužiti: Gözleme se obično reže na trouglove ili kvadrate i služi vruć. Često se služi uz jogurt i salatu od paradajza.
5. varijacije: Osim slanog gözlemea, tu su i slatke varijacije punjene sastojcima kao što su Nutella, šećer i orasi. Obično se poslužuju kao desert ili užina.
6. popularnost: Gözleme je izuzetno popularan u turskoj kuhinji i priprema se u mnogim restoranima, uličnim tezgama i kod kuće. Popularna je užina, predjelo ili glavno jelo.

Gözleme je raznovrsno i ukusno jelo koje spaja okuse turske kuhinje na jednostavan i ukusan način. Takođe je popularna užina u pokretu i široko je dostupna na pijacama i uličnim tezgama u Turskoj.

13. Menemen

“Menemen” je popularno tursko jelo i vrsta jela od jaja koje vodi porijeklo iz turske kuhinje. Posebno je popularan za doručak i marendu, ali se u njemu može uživati ​​i u drugo doba dana. Evo nekoliko informacija o Menemenu:

sastojci:

• jaja: Menemen je baziran na jajima, obično se koriste dva ili više jaja po porciji.
• paradajz: Svježi paradajz je glavni sastojak Menemena. Obično su narezane na kockice ili krupno nasjeckane.
• zelena paprika: Zelena paprika se reže na tanke trakice ili kolutiće i važan je sastojak u ukusu i teksturi jela.
• luk: Luk daje pikantan ukus menemenu i obično se tanko reže.
• Začini: Menemen se često začinjava začinima kao što su crvena paprika (pul biber), crni biber i povremeno kim.
• ulje: Jelo se prži na ulju, najčešće maslinovom, da se sastojci pirjaju i dodaju ukus.
• Opcionalno: Ponekad se dodaju svježe začinsko bilje kao što su peršun ili svježi zeleni čili kako bi se jelu dodali dodatni okusi.

priprema:

1. Prvo se luk prži na ulju dok ne postane proziran.
2. Zatim se dodaju kockice zelene paprike i takođe kratko pržene.
3. Kockice paradajza se dodaju u tiganj i pomešaju sa ostalim sastojcima. Trebalo bi lagano da se krčka dok ne postanu mekane i sočne.
4. Preko paradajza i paprike umutite jaja i lagano miješajte dok ne stegne. Ponekad se jaja lagano umuti pre dodavanja.
5. Začini poput pul bibera i crnog bibera dodaju se ovisno o želji.
6. Menemen se obično servira vruć, često direktno iz tiganja, sa svježim pita kruhom ili bagetom.

varijacije: Menemen se može malo razlikovati ovisno o regiji i ličnom ukusu. Neki ljudi dodaju turski sucuk (začinjena kobasica od češnjaka) ili feta sir kako bi jelu dodali dodatni ukus.

Menemen je izdasno i ukusno jelo koje je rasprostranjeno u Turskoj. To je popularan izbor za tradicionalni turski doručak, ali može se uživati ​​i uz druge obroke u toku dana.

Mezze: Šareni svijet turskih predjela

Turska predjela, prilozi i meze bogati su izbor ukusnih jela koja često započinju tursko jelo ili se poslužuju kao međuobrok. Evo nekih popularnih turskih predjela, priloga i meze jela:

14. Ezme

“Ezme” je popularno tursko predjelo ili prilog sa svježim paradajzom, paprikom, lukom, bijelim lukom i začinima. To je ljuta, začinjena salata ili dip koji se često poslužuje uz meso sa roštilja ili kao prilog raznim turskim jelima. Evo kratkog opisa Ezmea:

sastojci:

• Paradajz: Zreli paradajz se obično iseče na kockice ili pasira i čini osnovu za Ezme.
• Paprika: Zelena ili crvena paprika se sitno isecka na kockice i daje jelu laganu slatkoću i prijatnu teksturu.
• Luk: Luk se obično sitno nasjecka, dodajući dodatni sloj arome i topline.
• Beli luk: mleveni beli luk daje Ezme pikantnost. Iznos može varirati ovisno o vašim željama.
• Začini: Začini uključuju pul biber (crvena paprika), sumak, kim, limunov sok i maslinovo ulje. Ovi sastojci daju Ezme-u karakterističan začin i pikantnost.
• Peršun: Svježi peršun se često nasjecka i dodaje u Ezme da doda svježi okus i boju.

priprema:

1. Paradajz, paprika, luk i beli luk se iseckaju ili ispasiraju veoma sitno i stave u činiju.
2. Dodaju se začini poput pul bibera, sumaka i kima i dobro izmiješaju.
3. Limunov sok i maslinovo ulje su ugrađeni kako bi se postigla ugodna konzistencija.
4. Za zaokruživanje jela dodaje se svježi sjeckani peršun.
5. Ezme se obično servira hladan i može se uživati ​​kao dip uz pita kruh ili kao prilog uz meso sa roštilja.

Ezme je poznat po svojoj osvježavajućoj pikantnosti i složenom okusu. Popularno je predjelo u turskoj kuhinji i obavezno za ljubitelje ljutih ukusa.

15. Jogurt

Jogurt je svestrana i zdrava namirnica koja igra važnu ulogu u turskoj kuhinji. Evo nekoliko informacija o jogurtu u turskoj kuhinji:

Pravljenje jogurta: U Turskoj se jogurt tradicionalno pravi od mlijeka i jogurtnih kultura. Svježe mlijeko se zagrijava, a zatim hladi prije nego što se fermentira sa živim jogurtnim kulturama (Streptococcus thermophilus i Lactobacillus bulgaricus). Ovaj proces daje jogurtu karakterističan ukus i konzistenciju.

Vrste jogurta: U turskoj kuhinji postoje različite vrste jogurta, uključujući:

• Jogurt: Ovo je klasični jogurt koji se često služi kao prilog ili umak. Kremastog je i blago kiselkastog okusa.
• slatki jogurt: Ovo je gušća i kremastija verzija jogurta, slična grčkom jogurtu. Često se jede kao desert sa medom ili voćem.
• Mlaćenica: Ayran je osvježavajuće piće napravljeno od jogurta, vode i prstohvata soli. Često se služi uz začinjena jela za utaživanje žeđi.
• Yoğurtlu Çorba: U nekim supama i varivima, jogurt se koristi kao sastojak za dodavanje kremastosti i ukusa.

Upotreba jogurta: Jogurt je izuzetno svestran u turskoj kuhinji i koristi se u mnogim jelima uključujući:

• Kao prilog za meso sa roštilja i ćevape.
• Kao umak za somun, povrće ili meze jela kao što su humus i ezme.
• Kao sastojak supa, umaka i preliva.
• Kao osnova za deserte kao što su baklava i jogurt sa medom i orasima.

Jogurt nije samo ukusan, već i zdrav. Bogat je proteinima, kalcijem i probiotičkim bakterijama koje mogu poboljšati zdravlje crijeva.

U turskoj kuhinji jogurt je neizostavan sastojak mnogih jela i cijenjen je i u slanim i u slatkim pripremama. To je zaštitni znak turske kuhinje i u njemu uživaju i lokalno stanovništvo i turisti.

16. Cheddar Cheese

Kaşar sir je popularan sir u turskoj kuhinji i ima važnu ulogu u mnogim tradicionalnim turskim jelima. Evo nekoliko informacija o Kaşar siru:

Pravljenje Kaşar sira: Kaşar sir se pravi od kravljeg mlijeka, ali se može napraviti i od ovčijeg ili kozjeg mlijeka. Mlijeko se prvo pasterizira, a zatim se dodaju bakterije mliječne kiseline i sirilo da se zgusne i fermentira. Nakon koagulacije, sirna smjesa se isječe kako bi se odvojila surutka od sirne grude. Skuta se zatim posoli i utisne u kalupe kako bi se postigla željena konzistencija. Sir zatim odležava različito vreme, u zavisnosti od željenog stepena zrenja.

Vrste Kaşar sira: Postoje različite varijante Kaşar sira uključujući:

• Beyaz Kasar: Riječ je o klasičnom bijelom kašarskom siru, koji je blagog okusa i često se koristi kao stoni sir ili za gratiniranje.
• Orgü Peynir: Ovo je sorta Kaşar sira napravljena pletenjem niti sira. Čvrste je teksture i često se reže na trakice i jede kao užinu.
• Kasar Peyniri: Ovo je dimljena verzija Kaşar sira koja ima dimljenu aromu i dublji okus. Često se koristi u turskoj kuhinji za dodatnu aromu.
• Ezine Kaşarı: Ovo je zaštićena oznaka porijekla za sir Kaşar proizveden u regiji Ezine u Turskoj. Posebno je kremast i aromatičan.

Upotreba Kaşar sira: Kaşar sir ima mnogo upotreba u turskoj kuhinji, uključujući:

• Kao stoni sir, serviran sa somunima, paradajzom i maslinama.
• Za gratiniranje u tepsiji, pide (turski somun) i börek (punjena testenina).
• Kao fil za sendviče i tostove.
• Narendati preko pizze ili tjestenine za dodatni okus.
• Kao užina u obliku Örgü Peynir.

Kaşar sir je poznat po svom blagom, kremastom ukusu i raznovrsnosti u turskoj kuhinji. Dopunjuje mnoga jela i popularan je među lokalnim stanovništvom i turistima.

17.Sarma

“Sarma” je tradicionalno tursko jelo koje je veoma popularno u turskoj kuhinji. To su listovi grožđa punjeni pirinčem ili bulgurom, često pripremljeni od mljevenog mesa, luka, začina i raznih biljaka. Sarma je poznata pod različitim imenima u različitim regijama Turske i drugih zemalja Bliskog istoka i Mediterana.

Evo nekoliko informacija o Sarmi:

sastojci:

• Listovi grožđa: Listovi se mariniraju u salamuri i služe kao omotač za fil.
• Pirinač ili Bulgur: Ovo čini osnovu za punjenje i često se miješa sa lukom, paradajz pastom i začinima.
• Mljeveno meso: Mljeveno meso, obično govedina ili jagnjetina, može se dodati punjenju kako bi se dobio dodatni okus i proteini.
• Luk: Za fil se često koristi seckani luk.
• Začini: Tipični začini su biber, paprika u prahu, kim i so.
• Začinsko bilje: Svježe začinsko bilje kao što su peršun, kopar ili menta se često dodaje za dodavanje okusa i svježine.
• Limunov sok: Limunov sok se često prelije preko sarme kako bi se dobio okus limuna.

priprema: Listovi grožđa se kuhaju u slanoj vodi kako bi omekšali i smanjili njihov slan okus. Nadjev se priprema miješanjem pirinča ili bulgura sa ostalim sastojcima. Svaki list grožđa se puni malim dijelom fila, a zatim se mota u mala pakiranja. Paketiće sarme se slažu u šerpu i zalijevaju vodom ili čorbom. Zatim se kuvaju dok se fil ne skuva i dok listovi grožđa ne omekšaju.

Sarma se često poslužuje kao predjelo ili prilog, ali može biti i samostalno glavno jelo. Može se poslužiti toplo ili na sobnoj temperaturi i često se prelije limunovim sokom kako bi se dobio osvježavajući okus.

Sarma je tradicionalno jelo koje je veoma popularno na društvenim događajima i proslavama u Turskoj. Poznat po svojoj ukusnoj kombinaciji nježnih listova grožđa i slanog punjenja, glavna je namirnica u turskoj kuhinji.

18. Cacık

“Cacık” je osvježavajuća turska jogurt supa ili umak od jogurta koji se široko koristi u turskoj kuhinji. Pravi se od jogurta, vode i raznih začina i posebno je popularan u vrućim ljetnim danima. Evo nekoliko informacija o Cacıku:

sastojci:

• Jogurt: Cacık se uglavnom pravi od jogurta. Tradicionalno se koristi jogurt od ovčijeg ili kravljeg mlijeka.
• Voda: Voda se dodaje da razrijedi konzistenciju i učini supu ili umak osvježavajućim.
• Beli luk: mleveni ili prešani beli luk dodaje se u cacık kako bi mu dao karakterističan ukus belog luka.
• Krastavci: Krastavci se režu na male kockice ili kriške i dodaju u cacık kako bi pružili svježinu i hrskavost.
• Nana i kopar: Svježa nana i kopar se nasjeckaju i dodaju kao začini i arome.
• Sol: Začini se dodaje so.
• Maslinovo ulje: Maslinovo ulje se može preliti preko površine cacıka kako bi se dobio dodatni ukus i sjaj.
• Limunov sok ili ocat: Za dodatnu kiselost možete koristiti malo limunovog soka ili sirćeta.

priprema: Priprema cacıka je jednostavna. Jogurt se razrjeđuje vodom dok se ne postigne željena konzistencija. Zatim se dodaju seckani krastavci, beli luk i začinsko bilje i sve se dobro izmeša. Supa ili dip se začini solju i može se začiniti malo limunovog soka ili sirćeta. Prije serviranja, maslinovo ulje se često prelije preko površine cacıka radi sjajnog završetka.

Kako koristiti Cacık: Cacık se može poslužiti kao osvježavajuće predjelo, prilog ili dip. Odlično se slaže uz meso sa roštilja, ćevape, pide (turski somun) i druga slana jela. Može se poslužiti i kao lagana supa u činiji i posebno je popularna u toplim ljetnim danima.

Cacık je poznat po svom osvježavajućem ukusu i efektu hlađenja, savršen za gašenje žeđi i osvježenje nepca. To je klasično jelo turske kuhinje i u njemu uživaju i lokalno stanovništvo i turisti.

19. Imam Bayildi

“İmam Bayıldı” je popularno tursko jelo od dinstanog patlidžana (patlidžana). Ime “İmam Bayıldı” prevodi se kao “Imam se onesvijestio” i navodno se odnosi na ukusnu prirodu jela, za koje se kaže da je uzrokovalo da se Imam onesvijesti kada ga je prvi put probao. Evo nekoliko informacija o Imamu Bayıldıju:

sastojci:

• Patlidžan (patlidžan): Glavni sastojak İmam Bayıldıja je patlidžan, koji se često tanko iseče ili prepolovi po dužini.
• Luk: Luk se isecka i koristi u pripremi.
• Beli luk: mleveni beli luk daje pikantan ukus jelu.
• Paradajz: Paradajz se reže na kockice i služi kao važna komponenta sosa.
• Paprika: Može se dodati paprika kako bi jelo malo začinjeno.
• Maslinovo ulje: Maslinovo ulje se izdašno koristi u pripremi i daje jelu bogat okus.
• Začini: Začini obično uključuju so, biber, papriku, a ponekad i kim.
• Peršun: Svježi peršun se često koristi kao ukras.

priprema: Kriške ili polovice patlidžana se prže ili peku na maslinovom ulju dok ne omekšaju i ne porumene. U međuvremenu se priprema sos od luka, belog luka, paradajza i paprike. Ovaj sos se začini i prelije preko patlidžana. Jelo se zatim lagano pirja dok se ukusi ne stope i patlidžan ne omekša.

Služi imam Bayıldıja: İmam Bayıldı se često servira na sobnoj temperaturi ili malo rashlađen, može se poslužiti kao predjelo ili glavno jelo. Posebno je popularan među vegetarijancima i veganima jer ne sadrži životinjske proizvode. Može se jesti samostalno ili uz somun, pirinač ili bulgur.

Ovo jelo je poznato po svom bogatom ukusu i delikatnoj teksturi patlidžana. To je popularno jelo u turskoj kuhinji i u njemu uživaju i domaći i strani posjetioci.

20. Mercimek Köfte

“Mercimek Köfte” je popularno tursko jelo od crvenog sočiva i bulgura (pšenične krupice). To je vrsta vegetarijanske zamjene za mljeveno meso koja je vrlo popularna u turskoj kuhinji zbog svojih začinjenih i slanih okusa. Evo nekoliko informacija o Mercimek Köfteu:

sastojci:

• Crveno sočivo: Crveno sočivo je glavni sastojak Mercimek Köftea i kuha se, a zatim pasira.
• Bulgur: Bulgur je još jedan važan sastojak i potopi se u kipuću vodu da nabubri.
• Luk: Luk se sitno isecka i koristi u pripremi.
• Paradajz pasta: Paradajz pasta daje boju i ukus jelu.
• Začini: Začini obično uključuju papriku, kim, pul biber (crvenu papriku), so i biber.
• Beli luk: mleveni beli luk daje dodatnu aromu jelu.
• Limun: Limunov sok se dodaje kako bi se pružila svježina i kiselost.
• Peršun: Svježi peršun se nasjecka i koristi kao ukras.

priprema: Priprema Mercimek Köfte uključuje kuhanje crvene leće, natapanje bulgura i pripremu mješavine začina od paradajz paste, začina i limunovog soka. Skuvano sočivo i namočeni bulgur se pomešaju sa mešavinom začina i seckanim lukom. Češnjak se dodaje kako bi pružio dodatnu aromu. Smjesa se zatim mijesi i oblikuje u male kuglice ili kuglice.

Posluživanje Mercimek Köfte: Mercimek Köfte se često servira hladan ili na sobnoj temperaturi, popularno je predjelo ili međuobrok. Može se poslužiti na listovima zelene salate ili kelja i ukrasiti kriškama limuna. Obično se jede uz somun ili pide (turski somun).

Mercimek Köfte nije samo ukusan već i zdrav jer je bogat proteinima i vlaknima. To je vegetarijanska i veganska opcija koja je visoko cijenjena u turskoj kuhinji i često se služi na društvenim događajima i porodičnim okupljanjima.

21. Kabak Ciçegi Dolması

“Kabak Çiçeği Dolması” je tradicionalno tursko jelo u kojem se cvjetovi tikvice (Kabak Çiçeği) pune pikantnim filom i zatim kuhaju. Ovo jelo se često priprema u proljeće i ljeto kada su dostupni nježni cvjetovi tikvica. Evo nekoliko informacija o Kabak Çiçeği Dolması:

sastojci:

• Cvjetovi tikvica: Za ovo jelo koriste se cvjetovi mladih biljaka tikvica.
• Pirinač: Pirinač je glavni sastojak za punjenje i obično se prethodno kuva.
• Luk: Luk se isecka i koristi za fil.
• Paradajz: Paradajz pasta ili svježi paradajz se često koriste za okus i teksturu.
• Začini: Začini obično uključuju papriku, kim, pul biber (crvenu papriku), so i biber.
• Limun: Limunov sok se dodaje kako bi se pružila svježina i kiselost.
• Beli luk: mleveni beli luk daje pikantan ukus filu.
• Začinsko bilje: Svježe začinsko bilje kao što je peršun ili menta se nasjecka i dodaje kao začini i arome.

priprema: Cvjetovi tikvica pažljivo se čiste i uklanjaju unutrašnji tučak i prašnici. Zatim se pune pripremljenim filom od pirinča i pažljivo zatvaraju krajevi cvetova. Punjene cvjetove tikvice stavite u šerpu, preliju vodom ili čorbom i kuhaju na laganoj vatri dok fil od pirinča ne omekša, a cvjetovi omekšaju.

Posluživanje Kabak Çiçeği Dolması: Kabak Çiçeği Dolması se često servira na sobnoj temperaturi ili malo ohlađen i može se poslužiti kao predjelo ili prilog. To je osvježavajuće i sezonsko jelo koje dobro funkcionira kao ljetna užina ili kao dio većeg meze stola.

Ovo jelo je poznato po svom delikatnom ukusu i delikatnoj teksturi cvetova tikvica. To je primjer raznolike i ukusne turske kuhinje, koja nudi mnoge regionalne varijacije i sezonske sastojke. Kabak Çiçeği Dolması je cijenjen od strane lokalnog stanovništva i posjetitelja.

22. Dolma Beaver

“Dolma Biber” je popularno tursko jelo u kojem se paprike (biber) pune pikantnim filom od pirinča ili mesa, a zatim kuvaju ili peku. Dolma Biber se može pripremiti u različitim varijantama, kako kao vegetarijansko jelo sa pirinčem i začinima, tako i sa mesnim nadjevom koji se često sastoji od mljevenog mesa. Evo nekoliko informacija o Dolma Beaveru:

sastojci:

• Paprika (Biber): Za Dolma Biber koriste se različite vrste paprika, uključujući zelenu, crvenu ili žutu papriku. Paprike su očišćene od sjemenki i pripremljene za punjenje.
• Pirinač: Pirinač je uobičajen glavni sastojak za vegetarijansku verziju Dolma Biber. U nekim receptima se može koristiti i bulgur ili mješavina pirinča i bulgura.
• Meso (opciono): u mesnoj verziji se često koristi mleveno meso, često jagnjetina ili govedina, pomešano sa začinima i lukom.
• Luk: Luk se isecka i koristi za fil.
• Začini: Začini obično uključuju papriku, kim, pul biber (crvenu papriku), so, biber, a ponekad i mentu ili peršun.
• Paradajz pasta: Paradajz pasta ili svježi paradajz se često koriste za okus i teksturu.
• Beli luk: mleveni beli luk daje pikantan ukus filu.

priprema: Paprike su pripremljene i očišćene od sjemenki. Zatim se priprema fil, bilo da se radi o pirinču ili mešavini mesa sa začinima i lukom. Paprike se pune filom i potom stavljaju u šerpu. Zavisno od recepta, preliju se sosom od paradajza ili bujonom i kuvaju ili peku dok paprike ne omekšaju i fil ne skuva.

Posluživanje Dolma Biber: Dolma Biber se često servira na sobnoj temperaturi ili malo ohlađena i može se poslužiti kao predjelo ili glavno jelo. To je izdasno i začinjeno jelo koje je veoma cenjeno u turskoj kuhinji i često se služi na društvenim događajima i porodičnim okupljanjima.

Postoji mnogo varijacija jela od dolme u turskoj kuhinji, od dolme biber do listova grožđa (dolma yaprak) i cvjetova tikvice (kabak Çiçeği dolması). Svaka regija u Turskoj može imati svoju verziju dolme, a postoji mnogo načina za pripremu ovog jela.

23. Közlenmiş Patlıcan

“Közlenmiş Patlıcan” je ukusno tursko jelo u kojem se patlidžan (patlıcan) peče na roštilju ili peče kako bi dobio okus dima, a zatim se pretvara u ukusan prilog ili umak. Izraz “közlenmiş” se odnosi na pečenje ili pečenje hrane na otvorenom plamenu ili drvenom uglju, što stvara jedinstven ukus i aromu. Evo nekoliko informacija o Közlenmiş Patlıcan:

sastojci:

• Patlidžan (Patlıcan): Za ovo jelo se obično koristi patlidžan. Peru se i peku ili peku na roštilju bez kože.
• Beli luk: dodaje se mleveni beli luk radi poboljšanja arome i ukusa.
• Limun: Limunov sok se koristi za dodavanje svježine i kiselosti.
• Maslinovo ulje: Ekstra djevičansko maslinovo ulje se često koristi za dodavanje bogatog okusa patlidžanima na žaru.
• Začini: Začini obično uključuju so, biber, a ponekad i papriku ili pul biber (crvena paprika) za malo topline.
• Peršun: Svježi peršun se nasjecka i dodaje kao ukras.

priprema: Patlidžani se dobro operu, a zatim peku ili peku na otvorenoj vatri ili na roštilju dok kora ne pocrni i ne pougljeni, a unutrašnjost ne omekša. Zatim se stavljaju u posudu pokrivenu poklopcem da se ohlade i lako skinu sa kože. Meso pečenog patlidžana se zatim melje ili pasira viljuškom i pomeša sa preostalim sastojcima kao što su beli luk, limunov sok, maslinovo ulje i začini.

Posluživanje Közlenmiş Patlıcan: Közlenmiş Patlıcan, koji se često servira kao predjelo ili prilog, može se uživati ​​u hladnom ili na sobnoj temperaturi. Može se poslužiti na somunu ili kao umak za druga jela. Poznato po ukusu dima i kremastoj teksturi, ovo jelo je veoma cenjeno u turskoj kuhinji.

Közlenmiş Patlıcan je popularno jelo u mediteranskoj i bliskoistočnoj kuhinji i često se servira uz druga predjela kao što su humus, tzatziki i masline. To je ukusna poslastica za ljubitelje patlidžana i odličan dodatak meze stolu.

24. Sigara Böregi

“Sigara Böreği” je popularna turska jela sa prstima u kojoj se tanko tijesto za jufku puni pikantnim filom, uroluje i zatim prži ili peče. Naziv “Sigara Böreği” doslovno znači “cigar börek” i odnosi se na cilindrični oblik koji podsjeća na cigaru. Ovo jelo je uobičajeno u turskoj kuhinji i često se servira kao predjelo, užina ili jelo. Evo nekoliko informacija o Sigara Böreği:

sastojci:

• Jufka tijesto: Yufka je vrlo tanak somun, sličan filo tijestu. Obično se prodaje u kvadratnom obliku i reže se na trake za Sigara Böreği.
• Punjenje: Punjenje za Sigara Böreği može varirati u zavisnosti od ukusa, ali se obično sastoji od mešavine ovčjeg sira (beyaz peynir) ili fete, seckanog začinskog bilja poput peršuna ili kopra, jaja, belog luka i začina.
• Ulje: Biljno ulje kao što je suncokretovo ulje koristi se za prženje ili pečenje.

priprema: Priprema Sigara Böreği počinje stavljanjem fila na yufka trake i umotavanjem u male, cilindrične rolne. Rubovi su obično premazani jajima da bi se kifle zapečatile. Potom se kiflice prže u vrelom ulju ili peku u rerni dok ne porumene i ne postanu hrskave.

Posluživanje Sigara Böreği: Sigara Böreği se obično servira vruća i može se uživati ​​sam ili uz jogurt, paradajz sos ili ayran (osvježavajući napitak od jogurta). Popularna je užina u turskoj kuhinji i često se služi na zabavama, događajima ili kao predjelo u restoranima.

Kombinacija prhkog tijesta i slanog fila čini Sigara Böreği užitak za čula. Lako je uživati ​​i ljudi svih uzrasta ga cijene. Sigara Böreği je svestrano jelo koje se lako prilagođava različitim ukusima, a postoje i vegetarijanske verzije bez mesa.

25. Tursu

“Turşu” je turski izraz za kiselo povrće koje se čuva u salamuri ili sirćetu kako bi se sačuvalo i začinilo. U turskoj kuhinji kiselo povrće je važan prilog i često se služi kao prilog uz glavna jela, sendviče ili predjela. Evo nekoliko informacija o Turşuu:

sastojci: Sastojci za turšu mogu varirati u zavisnosti od ukusa i regiona, ali neka od najčešćih kiselih povrća u turskoj kuhinji su:

1. Bijeli kupus (Lahana Turşusu): Bijeli kupus se kiseli u salamuri i jedna je od najpopularnijih varijacija turšua.
2. Krastavci (Salatalık Turşusu): Krastavci su također salamureni i obično su hrskavi i osvježavajući.
3. Paprika (Biber Turşusu): Paprika, često ljuta, kiseli se u sirćetu i salamuri i daje turšu pikantnu notu.
4. Patlidžan (Patlıcan Turşusu): Patlidžani se ponekad kisele i mogu se poslužiti u raznim oblicima kao što su kriške ili trake.
5. Šargarepa (Havuç Turşusu): Šargarepa se kiseli u sirćetu ili salamuri i zadržava svoju jarko narandžastu boju.
6. Kupus (Kara Lahana Turşusu): Crni kupus se kiseli u nekim regijama Turske i ima intenzivan ukus.

priprema: Priprema turšu zahteva strpljenje i pažnju, jer se povrće prvo kiseli u salamuri ili sirćetu, a zatim neko vreme fermentira da dobije željeni ukus. Tačna priprema može varirati u zavisnosti od vrste povrća, ali uglavnom se povrće marinira u hermetički zatvorenoj posudi sa solju, začinima i vodom i čuva na hladnom mestu. Tokom procesa fermentacije razvijaju se ukusi, a povrće postaje kiselo i ljuto.

Posluživanje Turşu: Turşu se često služi kao prilog drugim jelima, posebno jelima od mesa i sendvičima. Može se jesti i kao osvježavajuća užina. U turskoj kuhinji kiselo povrće je važan dio mnogih jela, pružajući kiselkasti kontrast drugim okusima.

Turşu nije samo ukusan, već je i dobar način da dugo sačuvate povrće i uživate u ukusu svježeg povrća kada nije dostupno van sezone.

26. Ciğ Kofte

“Çiğ Köfte” je popularno tursko jelo od sirove govedine ili jagnjetine. Naziv “Çiğ Köfte” doslovno znači “sirova ćufta” i referenca je na tradicionalnu pripremu jela, u kojoj se meso obrađuje na poseban način kako bi bilo bezbedno za konzumiranje bez kuvanja. Evo nekoliko informacija o Çiğ Köfteu:

sastojci: Glavni sastojci Çiğ Köftea su:

1. Sirova govedina ili jagnjetina: Tradicionalno se koristi sirovo meso, isjeckano ili samljeveno na vrlo sitne komade. Međutim, moderni recepti često koriste bugarski pšenični griz (bulgur) umjesto mesa kako bi jelo postalo vegetarijansko ili vegansko.
2. Bulgur pšenica: Bulgur je proizvod od pšeničnog griza koji je samljeven i prethodno kuhan. Koristi se u Çiğ Köfte za poboljšanje teksture i konzistencije jela.
3. Paradajz pasta: Paradajz pasta se koristi zajedno sa začinima i biljem da doda ukus i boju Çiğ Köfteu.
4. Začini i začinsko bilje: Obično korišteni začini i začinsko bilje uključuju papriku, pul biber (crvenu papriku), kim, bijeli luk, luk, peršun i mentu.

priprema: Priprema Çiğ Köfte počinje mešanjem mesa (ili bulgura) sa paradajz pastom, začinima i začinskim biljem. Za to je potrebno temeljito gnječenje kako bi se sastojci dobro izmiješali. Tradicionalno, Çiğ Köfte se pripremao gnječenjem rukama, ali danas se često koristi mašina za obradu hrane.

Smjesa se zatim oblikuje u male kuglice ili okrugle peciva i servira na tanke komade somuna ili listova zelene salate. Često se poliva limunovim sokom i servira sa svježim povrćem poput rotkvice, mladog luka i zelene salate.

Posluživanje Çiğ Köfte: Çiğ Köfte se često servira u obliku malih, upravljivih porcija koje se mogu umotati u pita kruh kako bi se stvorila vrsta sendviča. Takođe se servira sa svežim povrćem i kriškama limuna da upotpuni ukus. Çiğ Köfte je popularna užina i predjelo u turskoj kuhinji i često se uživa u posebnim prilikama i događajima.

Važno je napomenuti da moderna turska kuhinja često više ne koristi sirovo meso u Çiğ Köfteu kako bi se izbjegle zdravstvene brige. Umjesto toga, koriste se bulgur ili druge vegetarijanske opcije koje oponašaju okus i teksturu tradicionalnog jela.

27. Slanina

“Pastırma” je delikatan turski mesni specijalitet od junećeg mesa sušenog na vazduhu. Naziv “Pastırma” dolazi od jermenske riječi “bastirma”, što znači “prešano meso”. Ovaj specijalitet od sušenog mesa ima dugu istoriju i poznat je po intenzivnom ukusu i začinima. Evo nekoliko informacija o Pastırmi:

Proizvodnja: Pravljenje pastirme počinje visokokvalitetnom govedinom, obično od gornje strane ili goveđeg filea. Meso se prvo natrlja mješavinom soli, bijelog luka, paprike i drugih začina koji mu daju karakterističan okus. Meso se zatim okači da se suši na vazduhu nekoliko nedelja.

Tokom procesa sušenja meso se čvrsto pritisne kako bi se uklonila suvišna vlaga i koncentrirali okusi. Nakon što se dovoljno osuši, reže se na tanke kriške i spreman je za konzumaciju.

Okus i upotreba: Pastırma ima intenzivan okus koji može biti slan, ljut i blago ljut u zavisnosti od začina koji se koriste. Čvrste je teksture i tamne, tamno crvene boje. Pastırma se obično tanko reže i koristi kao preliv za sendviče, pide (turske somunove) ili pizzu.

Popularan način uživanja u pastirmi je “Pastırma Ekmek”, gdje se tanke kriške pastirme stavljaju na somun i ukrašavaju paradajzom, paprikom, rukolom i limunom. Ovo jelo je uobičajeno u Turskoj i čini ukusnu užinu ili lagani obrok.

Kupovina i skladištenje: Pastırma je dostupna u turskim trgovinama i specijaliziranim tržnicama. Prilikom kupovine treba obratiti pažnju na kvalitet i tražiti proizvode koji dolaze od renomiranih proizvođača. Može se pakirati u vakuumu ili pakirati u posebne vrećice od voštanog papira.

Da bi se produžio rok trajanja, pastırma treba čuvati na hladnom i suvom mestu. Nakon otvaranja pakovanja, treba ga dobro zatvoriti i čuvati u frižideru.

Pastırma je ukusna poslastica koja zauzima posebno mjesto u turskoj kuhinji i koju cijene mnogi ljudi širom svijeta. Njihov jedinstveni okus i svestranost čine ih popularnim izborom za sendviče, pide i druga jela.

28. Pilaf

“Pilaf” (također napisan kao “pilaf”) je tradicionalno jelo od riže koje se priprema u različitim zemljama i kulturama širom svijeta. Svoje porijeklo ima sa Bliskog istoka i svestrano je jelo koje se može pripremiti na razne načine. Evo nekoliko informacija o pilavu:

priprema: Osnovni sastojci za pilaf su pirinač, voda ili čorba i mast (obično ulje ili puter). Pirinač se prži na masnoći dok se lagano ne prepeče, a zatim se dodaje tečnost. U zavisnosti od regije i ličnog ukusa, pilavu ​​se mogu dodati različiti sastojci, uključujući povrće, meso, mahunarke, orašaste plodove, začine i začinsko bilje.

Izbor čorbe ili tečnosti može značajno uticati na ukus pilafa. U nekim receptima se dodaju i šafran ili kurkuma kako bi riža dobila žutu boju i jedinstvenu aromu.

varijacije: Postoji bezbroj varijacija pilafa u različitim zemljama i regijama. Evo nekoliko primjera:

1. perzijski pilaf (Chelov): Klasični perzijski pilav obično začinjen šafranom i često ukrašen žutikom.
2. indijski birijani: Indijsko jelo od pirinča koje se često pravi sa začinima kao što su kim, kardamom i cimet, kao i meso ili povrće.
3. turski pilav: U turskoj kuhinji pilav se često pravi od povrća ili mesa poput piletine ili jagnjetine i začinjava začinima kao što su paprika i biber.
4. Grčki pilav (Pilafi): U Grčkoj se pilav često priprema sa sosom od paradajza i začinima kao što su origano i cimet.
5. Centralnoazijski pilav (Plov): U centralnoj Aziji, posebno u zemljama kao što su Uzbekistan i Tadžikistan, pilav je tradicionalno glavno jelo koje se pravi od mesa, pirinča, šargarepe i luka.

Poslužiti: Pilav se može poslužiti kao samostalno jelo ili kao prilog. Često se ukrašava svježim začinskim biljem, jogurtom ili umacima poput tzatzikija. U mnogim kulturama pilav se priprema za posebne prilike i proslave i smatra se znakom bogatstva i prosperiteta.

Pilaf je raznovrsno i ukusno jelo u kojem se uživa u raznim oblicima širom svijeta. Nudi bogatstvo okusa i varijacija koje ga čine popularnim jelom u mnogim različitim kuhinjama.

29. Humus

“Hummus” je ukusan i svestran dip ili predjelo koje je uobičajeno u bliskoistočnoj kuhinji. Ova kremasta pasta je napravljena od pasiranog slanutka i začinjena raznim začinima, uljem i limunovim sokom. Evo nekoliko informacija o humusu:

sastojci: Glavni sastojci humusa su:

1. slanutak: Slanutak je osnova humusa i obično se koristi u konzervi ili osušen, a zatim kuvan.
2. tahini: Tahini je pasta od susama koja humusu daje kremastost i okus orašastih plodova.
3. sok od limuna: Svježi sok od limuna dodaje se kako bi humus dobio svježi okus.
4. Bijeli luk: Dodaje se jedan ili više čena belog luka za ukusan ukus.
5. Maslinovo ulje: Maslinovo ulje se često koristi za izglađivanje humusa i dodavanje dodatnog okusa.
6. Začini: Začini poput kima, paprike i soli dodaju se po ukusu.

priprema: Da biste napravili humus, izmiksajte slanutak, tahini, limunov sok, bijeli luk i začine u blenderu ili procesoru hrane dok ne dobiju kremastu konzistenciju. Voda se može dodati po potrebi kako bi se postigla željena konzistencija. Humus se zatim stavi u zdjelu, pokapa maslinovim uljem i po želji ukrasi dodatnim začinima ili biljem.

Poslužiti: Humus se često služi kao umak za somun ili pita kruh. Može se koristiti i kao namaz za sendviče ili obloge. Tradicionalno, humus se ukrašava sa malo maslinovog ulja i prstohvatom paprike. Svježe povrće poput šargarepe, krastavca i paprike također je popularan dodatak humusu.

Humus nije samo ukusan, već i zdrav. Bogat je proteinima, vlaknima, vitaminima i mineralima i stoga je dobar izbor za uravnoteženu ishranu. Humus je također popularna veganska i vegetarijanska opcija jer ne sadrži nikakve životinjske proizvode.

Posljednjih godina humus je postao sve popularniji širom svijeta i cijenjen je ne samo u bliskoistočnoj kuhinji već iu mnogim drugim kulinarskim tradicijama. To je svestrana i ukusna poslastica koju je lako napraviti kod kuće.

30. Zeytinyağli Domates Dolmasi

“Zeytinyağlı Domates Dolması” je ukusno tursko predjelo gdje se paradajz puni pikantnim filom od pirinča i dinsta na maslinovom ulju. Ovo jelo je popularan dio turske kuhinje i često se služi kao predjelo ili prilog. Evo nekoliko informacija o tome:

sastojci: Glavni sastojci za Zeytinyağlı Domates Dolması su:

1. paradajz: Za ovo jelo koriste se veliki, zreli paradajzi koji se izdubljuju kako bi se napravio prostor za punjenje.
2. riža: Za fil se koristi pirinač srednjeg zrna. Prvo ga treba oprati i ocijediti.
3. luk: Luk se sitno isecka i prodinsta na maslinovom ulju kako bi fil dodao ukus.
4. Začini: Za fil se koriste začini kao što su menta, peršun, menta, so i biber.
5. sok od limuna: Svježi sok od limuna dodaje se kako bi jelo dobilo osvježavajući okus.
6. Maslinovo ulje: Ekstra djevičansko maslinovo ulje se izdašno koristi za dinstanje paradajza i davanje im bogatog okusa.

priprema: Za pripremu Zeytinyağlı Domates Dolması, paradajz se izdubi tako što se odsiječe gornji dio i pažljivo odstrani unutrašnjost kašikom. Fil se pravi od opranog pirinča, seckanog luka, svežeg začinskog bilja, začina i limunovog soka. Paradajz se zatim puni ovim filom.

Punjeni paradajz se stavljaju u šerpu, preliju maslinovim uljem i lagano pirjaju dok ne omekšaju i fil ne skuva. Tokom dinstanja, paradajz upija aromu maslinovog ulja i fila i postaje mekan i aromatičan.

Poslužiti: Zeytinyağlı Domates Dolması se obično servira na sobnoj temperaturi ili malo ohlađen. Može se uživati ​​samostalno ili kao prilog drugim turskim jelima. Često se ukrašava posipanjem svježe nasjeckanog začinskog bilja ili kriškama limuna kako bi se poboljšao okus.

Ovo jelo nije samo ukusno već i zdravo jer sadrži puno svježih sastojaka i maslinovog ulja. Popularan je izbor u turskoj kuhinji i često se služi na porodičnim večerama i svečanim prilikama.

31. Zeytinyağlı Barbunya

“Zeytinyağlı Barbunya” je klasično tursko jelo napravljeno od svježeg borlotti graha pirjanog u maslinovom ulju i začinjenog začinima i biljem. Ovo jelo spada u kategoriju jela „Zeytinyağlı“, što znači da se priprema na maslinovom ulju i često se služi kao predjelo ili prilog. Evo nekoliko informacija o tome:

sastojci: Glavni sastojci za Zeytinyağlı Barbunya su:

1. Barbunja grah: Ovaj specijalni borlotti pasulj je srce jela. Obično se koriste svježi i moraju se kuhati prije pripreme.
2. luk: Luk se sitno nasjecka i prodinsta na maslinovom ulju kako bi sos dobio ukus.
3. Bijeli luk: Mljeveni bijeli luk pirja se zajedno sa lukom kako bi dodao slanu aromu.
4. paradajz: Zreli paradajz se iseckaju i pomešaju sa pasuljem da se formira sos.
5. Začini: Za dodatnu aromu koriste se začini poput paprike, soli i bibera.
6. sok od limuna: Svježi sok od limuna dodaje se kako bi jelo dobilo osvježavajući okus.
7. Maslinovo ulje: Ekstra djevičansko maslinovo ulje se izdašno koristi za dinstanje graha i davanje mu bogatog okusa.

priprema: Priprema Zeytinyağlı Barbunya počinje kuvanjem svježeg borlotti graha. Mahune se kuvaju dok ne omekšaju, ali i dalje zadržavaju oblik. U međuvremenu se na maslinovom ulju pirjaju luk i beli luk dok ne porumene. Zatim se dodaju seckani paradajz, začini i limunov sok i sos se kuva dok se ne zgusne.

Kuvani pasulj se zatim dodaje u sos i sve se lagano dinsta kako bi se ukusi pomešali i pasulj dobro prožeo.

Poslužiti: Zeytinyağlı Barbunya se obično servira na sobnoj temperaturi ili malo ohlađena. Može se poslužiti kao predjelo ili prilog. Prije serviranja, često se ukrasi prstohvatom svježeg začinskog bilja ili kriškama limuna kako bi se poboljšao okus.

Ovo jelo nije samo ukusno već i zdravo jer sadrži puno svježih sastojaka i maslinovog ulja. To je klasičan primjer turske “Zeytinyağlı” kuhinje i često se uživa na porodičnim večerama i svečanim prilikama.

32. Haydari

“Haydari” je ukusno tursko predjelo ili umak napravljen od jogurta, bijelog luka, svježeg bilja i začina. Ovaj osvježavajući i kremasti umak često se služi kao prilog raznim turskim jelima, a posebno je popularan uz meso sa roštilja ili kao umak za somun ili povrće. Evo nekoliko informacija o Haydariju:

sastojci: Glavni sastojci za Haydari su:

1. jogurt: Jogurt je osnova Haydarija i pruža kremastu teksturu. Turska kuhinja obično koristi jogurt sa većim sadržajem masti kako bi se poboljšala konzistencija.
2. Bijeli luk: Za karakterističan pikantan ukus dodaje se mleveni beli luk. Količina može varirati u zavisnosti od ličnog ukusa.
3. svježe začinsko bilje: Svježe začinsko bilje kao što su menta, peršun i kopar se nasjeckaju i dodaju radi poboljšanja okusa.
4. Začini: Za aromu se dodaju začini poput soli i bibera.
5. Maslinovo ulje: Ekstra djevičansko maslinovo ulje se obično prelije po površini haydarija kako bi mu dalo bogat okus i učinilo ga vizualno privlačnim.

priprema: Pravljenje Haydarija je jednostavno i zahtijeva samo nekoliko koraka. Jogurt se stavi u činiju i pomeša sa belim lukom, seckanim začinskim biljem i začinima. Smjesa se dobro promiješa dok ne postane kremasta.

Prije serviranja, Haydari se stavi na tanjir i pokapa maslinovim uljem. Također se često ukrašava dodatnim sjeckanim začinskim biljem ili paprikom kako bi se poboljšao okus i prezentacija.

Poslužiti: Haydari se često servira kao predjelo ili dip i odlično ide uz meso sa roštilja, pita kruh ili povrće. Može se poslužiti i kao prilog uz druga turska jela kao što su ćevapi ili lahmacun. Ovaj osvježavajući dip je posebno popularan u vrućim danima jer je svjež i osvježavajući.

Haydari je popularno jelo u turskoj kuhinji i često se uživa na društvenim događajima, porodičnim večerama i restoranima. Lako se priprema i nudi ukusan način da uživate u ukusu turske kuhinje.

33. Sucuk

“Sucuk” je popularna turska kobasica poznata po svom intenzivnom ukusu i začinskim aromama. Ova sušena kobasica napravljena je od mljevenog junećeg mesa i začinjena raznim začinima, posebno bijelim lukom i paprikom. Smjesa se zatim puni u omotače i suši na zraku dok ne postane čvrsta. Evo nekoliko informacija o Sucuku:

sastojci: Glavni sastojci za sucuk su:

1. Mljevena junetina: Mljevena govedina je glavni sastojak sucuka i obično se pravi od visokokvalitetnog mesa.
2. Bijeli luk: Dodaje se mljeveni bijeli luk kako bi sucuk dobio karakterističan okus.
3. Paprika u prahu: Paprika u prahu, posebno ljuta paprika u prahu, koristi se kako bi kobasica dobila pikantnu notu.
4. Sol i začini: Za dodatnu aromu koriste se sol i razni začini poput kima, origana i bibera.

priprema: Priprema sucuka počinje pravljenjem mješavine začina. Mlevena junetina se dobro pomeša sa iseckanim režnjem belog luka, paprikom u prahu i začinima. Smjesa se zatim puni u prirodne omotače i reže na jednake dužine. Kobasice se zatim suše na zraku kako bi se povećala njihova jačina i koncentrirali okusi.

Poslužiti: Sucuk se obično tanko reže i prži ili peče na roštilju u tavi bez dodatka ulja. Često se poslužuje kao predjelo ili prilog i odlično ide uz pita kruh, paradajz i krastavce. Začinjena kobasica je takođe popularan sastojak raznih turskih jela, uključujući pide (turska pica), menemen (turska kajgana) i börek (pite od punjenog testa).

Sucuk je veoma popularan u turskoj kuhinji zbog svog intenzivnog ukusa i raznovrsnosti. Omiljen je na roštilju, piknicima i društvenim prilikama.

34. Tema

Topik je tradicionalni turski specijalitet od zdrobljenog slanutka. Ova mješavina je obogaćena raznim začinima i okusima i oblikovana u male kuglice ili pljeskavice. Topik se često služi kao predjelo ili meze u turskoj kuhinji. Evo nekoliko informacija o Topiku:

sastojci: Glavni sastojci za Topik su:

1. slanutak: Slanutak se prvo skuva, a zatim melje u pastu kako bi se formirala baza za topikal.
2. Bijeli luk: Mljeveni bijeli luk dodaje se kako bi topikal dobio karakterističan okus.
3. limun: Za kiselost i okus dodaje se svježi limunov sok.
4. Začini: Različiti začini kao što su kim, paprika i kajenski biber koriste se za dodavanje začina na topikal.
5. tahini: Tahini, pasta napravljena od mljevenih sjemenki susama, često se dodaje kako bi se poboljšala tekstura i okus.

priprema: Priprema Topika počinje kuvanjem slanutka, nakon čega se pravi pasta od kuvanog slanutka, belog luka, limunovog soka, začina i tahinija. Ova pasta se zatim oblikuje u male kuglice i ponekad se posipa seckanim orašastim plodovima ili peršunom. Kuglice se također mogu marinirati u maslinovom ulju za dodatnu aromu i vlažnost.

Poslužiti: Topik se obično poslužuje kao predjelo ili meze i odlično ide uz somun ili pita. Često se poslužuje sa svježim povrćem kao što su paradajz, krastavci i masline. Pikantne kuglice od slanutka popularna su grickalica na društvenim događajima ili kao predjelo u restoranima.

Topik je ukusna i aromatična poslastica u turskoj kuhinji i u njoj često uživaju ljubitelji turske meze. To je svestrana užina i odličan način da uživate u ukusu turske kuhinje.

35. Fava

“Fava” je tradicionalno tursko jelo od sušenog i oljuštenog žutog ili zelenog graha. Ovaj pasulj se kuva, pasira i puni raznim začinima i ukusima da bi se formirala kremasta kaša ili pire. Fava se često služi kao predjelo ili meze u turskoj kuhinji. Evo nekoliko informacija o Favi:

sastojci: Glavni sastojci za favu su:

1. Osušeni grah: Za favu se koristi žuti ili zeleni grah. Obično se ogule prije kuvanja.
2. Bijeli luk: Dodaje se mljeveni bijeli luk kako bi fava dobila karakterističan okus.
3. Maslinovo ulje: Ekstra djevičansko maslinovo ulje se često koristi kako bi fava dobila bogatu teksturu i okus.
4. limun: Za kiselost i okus dodaje se svježi limunov sok.
5. Začini: Razni začini kao što su kim, paprika i kajenski biber koriste se da dodaju ukus favi.

priprema: Priprema fave počinje kuvanjem oguljenog graha dok ne omekša. Zatim se kuvani pasulj pasira da se dobije glatki pire. Tokom pirenja dodaju se beli luk, maslinovo ulje, limunov sok i začini za poboljšanje ukusa i teksture. Pire se zatim ohladi i može se pre serviranja preliti maslinovim uljem ili ukrasiti svježim začinskim biljem.

Poslužiti: Fava se obično poslužuje kao predjelo ili meze i odlično ide uz somun ili pita. Često se poslužuje sa svježim povrćem kao što su paradajz, krastavci i masline. Kremasti pire je popularan međuobrok na društvenim događajima ili kao predjelo u restoranima.

Fava je ukusno i kremasto jelo turske kuhinje i u njemu često uživaju ljubitelji turske meze. To je odličan način da uživate u ukusu turske kuhinje i uživate u ukusnom predjelu ili prilogu.

36. Midye Dolma

“Midye Dolma” je popularno tursko meze jelo koje se sastoji od punjenih dagnji. Ove školjke se obično pune mješavinom začinjenog pirinča i raznih aromatičnih sastojaka, a zatim kuhaju na pari ili peku. Midye Dolma je ukusno i izdašno jelo koje se često služi kao predjelo ili međuobrok. Evo nekoliko informacija o Midye Dolmi:

sastojci: Glavni sastojci za Midye Dolmu su:

1. dagnje: Za pripremu Midye Dolme koriste se svježe dagnje. Školjke se otvaraju, čiste i pripremaju za prijem punjenja.
2. riža: Pirinač dugog zrna se obično koristi i obogaćuje začinima i aromama.
3. luk: Dodaje se nasjeckani luk radi poboljšanja okusa i teksture.
4. peršun: Svježi peršun se često nasjecka i dodaje u fil.
5. Začini: Razni začini poput bibera, paprike i peperminta koriste se za dodavanje ukusa nadjevu.

priprema: Priprema Midye Dolme počinje pripremom fila. Pirinač se pomeša sa seckanim lukom, peršunom, začinima i začinima. Potom se ljuske otvaraju i u svaku koru pažljivo stavlja fil. Punjene školjke se zatim kuvaju na pari ili peku dok se ne skuvaju i fil ne skuva.

Poslužiti: Midye Dolma se obično služi kao predjelo ili meze, a može se ukrasiti kriškama limuna ili jogurt sosom od bijelog luka. Dagnje se često poslužuju u nizu ili u zdjeli i popularan su zalogaj na društvenim događajima ili u restoranima s morskim plodovima.

Midye Dolma je izdašan i ukusan turski specijalitet u kojem podjednako uživaju ljubitelji dagnji i ljubitelji turskog mezea. To je odličan način da doživite ukus turske kuhinje i uživate u jedinstvenom predjelu.

37. Saksuka

“Şakşuka” je tursko jelo od povrća koje se sastoji od raznog prženog ili kuvanog povrća koje se servira u ljutom sosu od paradajza. Ovo jelo je popularan prilog ili meze u turskoj kuhinji i može se jesti toplo ili hladno. Evo nekoliko informacija o Şakşuki:

sastojci: Glavni sastojci za Şakşuku su:

1. Patlidžan: Patlidžani se obično režu na kockice i prže dok ne omekšaju.
2. paprika: Paprike se takođe iseku na kockice i isprže.
3. Tikvice: Tikvice se takođe mogu iseći na kockice i pržiti ili kuvati.
4. paradajz: Paradajz je sastavni dio paradajz sosa koji okružuje jelo.
5. Bijeli luk: Mljeveni bijeli luk se dodaje kako bi Şakşuka dobio karakterističan okus.
6. Paradajz sos: Pikantni paradajz sos napravljen od paradajz paste, začina i začina.
7. Začini: Razni začini kao što su paprika, kim i čili koriste se za dodavanje ukusa sosu.

priprema: Priprema Şakşuke počinje prženjem ili kuhanjem različitog povrća dok ne omekša. U međuvremenu, sprema se paradajz sos mešanjem paradajz paste, belog luka i začina. Prženo ili kuvano povrće se zatim pomeša sa paradajz sosom i jelo se servira.

Poslužiti: Şakşuka se obično služi kao prilog ili meze i može se jesti topla ili hladna. Odlično ide uz somun ili pita, a može se ukrasiti svježim začinskim biljem ili kriškama limuna.

Şakşuka je ukusno i začinjeno jelo od povrća u turskoj kuhinji i u njemu često uživaju ljubitelji turske meze. To je odličan način da uživate u ukusu turske kuhinje i uživate u raznovrsnom prilogu.

38. Karides Guvec

“Karides Güveç” je popularno tursko jelo napravljeno od škampa (karides) u ljutom sosu od paradajza. Jelo se servira u posebnom glinenom loncu, koji se naziva i güveç, i peče se dok škampi ne postanu sočni, a sos aromatičan. Evo nekoliko informacija o Karides Güveç:

sastojci: Glavni sastojci za Karides Güveç su:

1. škampi: Obično se koriste svježi škampi, sa uklonjenim oklopima i crijevima.
2. paradajz: Za pripremu paradajz sosa koristi se svježi paradajz ili paradajz pasta.
3. luk: Za ukus i teksturu se dodaje seckani luk.
4. Bijeli luk: Usitnjeni bijeli luk koristi se kako bi jelo dobilo aromatičan okus.
5. Začini: Razni začini kao što su paprika, kim i kajenski biber koriste se za dodavanje ukusa sosu.
6. Maslinovo ulje: Ekstra djevičansko maslinovo ulje se često koristi za poboljšanje okusa i teksture.

priprema: Priprema Karides Güveça počinje dinstanjem luka i belog luka na maslinovom ulju. Zatim se dodaju škampi i kratko prže. Dodaju se paradajz sos, začini i paradajz pasta i sve se dobro izmeša. Smjesa se zatim stavlja u glineni lonac ili güveç posudu i peče u pećnici dok se škampi ne skuhaju i dok se sos ne zgusne.

Poslužiti: Karides Güveç se obično servira direktno iz glinenog lonca ili güveç zdjele. Može se poslužiti sa svježim pita kruhom ili pirinčem, a često se ukrašava kriškama limuna i svježim začinskim biljem.

Karides Güveç je ukusno jelo koje nosi arome turske kuhinje. To je odličan način da uživate u svježim škampima i okusite slani paradajz sos.

39. Muecver

“Mücver” je popularno tursko jelo koje se pravi od seckanog povrća, posebno tikvica (kabak) ili spanaća (ispanak), i raznih začina. Ova smjesa se oblikuje u male pogačice i prže dok ne porumene i ne postanu hrskave. Evo nekoliko informacija o Mücveru:

sastojci: Glavni sastojci za Mücver su:

1. Tikvice ili spanać: Koriste se svježi listovi tikvice ili spanaća, ovisno o tome koja se varijanta jela priprema.
2. luk: Dodaje se nasjeckani luk radi poboljšanja okusa i teksture.
3. jaja: Jaja djeluju kao vezivno sredstvo za smjesu i pomažu da se kolači drže zajedno.
4. brašno: Za zgušnjavanje smjese i oblikovanje kolača koristi se višenamjensko brašno.
5. Začini: Razni začini kao što su kim, paprika i pepermint koriste se za dodavanje okusa smjesi.
6. Bilje: Svježe začinsko bilje poput peršuna ili kopra se često nasjecka i dodaje u smjesu.
7. Brašno: Prašak za pecivo se ponekad koristi da bi Mücver kolači bili lagani i prozračni.

priprema: Priprema Mücvera počinje rendanjem tikvica ili seckanjem špinata. Povrće se zatim cedi kako bi se uklonila suvišna vlaga. Zatim se u smesu povrća dodaju seckani luk, jaja, brašno, začini, začinsko bilje i eventualno prašak za pecivo. Sve se dobro izmeša da se dobije jednolična masa.

pečeno meso: Mücver smjesa se oblikuje u male plosnate pogačice i prži na vrućem ulju dok ne porumeni i hrskava s obje strane.

Poslužiti: Mücver se obično služi vruć i može se ukrasiti sosom od jogurta ili sokom od limuna. Popularno je predjelo ili meze u turskoj kuhinji, a može se uživati ​​i kao užina.

Mücver je ukusno i lako za pripremu jelo koje nosi okuse turske kuhinje. To je odličan način da koristite sezonsko povrće i napravite ukusne, hrskave kolače.

turske supe

Priča o turskim supama

U turskoj kuhinji se supa „pije“. U Turskoj je običaj jesti supu, na turskom Çorba, za doručak. Svako veće selo ima lokalnu narodnu kuhinju „Çorbacı“ koja služi različite supe tokom dana. Naravno, uz ovo ide samo svježi bijeli kruh. S obzirom na to da je supa i veoma bogata sastojcima, zasiću vas i daju snagu za dan.

turska salata

Salate se najčešće pripremaju u marinadi od maslinovog ulja i limunovog soka.

Turska kuhinja sa mesom, ribom i vegetarijanskom hranom

Turska kuhinja je raznolika. U restoranima se mesna jela najčešće poslužuju sa pirinčem/bulgurom, paradajzom, pečenom paprikom i zelenom salatom. Ćevap je vjerovatno najpoznatije tursko jelo i ne treba ga brkati sa doner ćevapom, koji je izmišljen u Njemačkoj. Ćevap ili takođe Ćevap je skupni naziv za razna jela od mesa od jagnjetine preko govedine do ovčetine - uglavnom na žaru ili servirana na ražnju (şiş). U Turskoj postoji mnogo verzija kebaba.

Turska ulična hrana - više od običnih doner ćevapa

Turski deserti, deserti i slatkiši

Turske grickalice: sušeno voće, orašasti plodovi i sjemenke

turska pića